Povijest
Grad Pag je povijesno –kulturno najzanimljivije mjesto otoka koje pamti dugu i burnu povijest, punu uspona i padova.
Najstarije ime Paga je ono sačuvano u djelu rimskog pisca Plinija u 1.st. Cissa ( Kissa ), najvjerojatnije ilirskog podrijetla. Kasnije su Hrvati to ime pretvorili u Caska ; a istoimeno naselje i danas postoji u Paškom zaljevu. Današnje ime Pag ( otok i grad ) zbog brojnih izvora vode neki su pokušali protumačit kao izvedenicu iz grčke riječi pege , no opće je prihvaćeno mišljenje da je ime Pag nastalo iz latinske riječi pagus što znači selo.
Arheološka istraživanja potvrđuju postojanje većeg naselja unutar trokuta Sveta Jelana- Milac- Košljun još u doba antike. Od toga vremena Grad Pag se već dva puta selio. Od antičkog doba, pa do kraja 4. stoljeća grad je postojao na mjestu koje se zvalo Caska (lat: Kissa ili Cissa). Caska je potonula uslijed potresa, pa su se Pažani preselili na lokalitet znatno južnije, na mjesto koje se danas naziva Starim gradom. Do utemeljenja novog grada Paga na mjestu gdje se nalazi i danas došlo je 14.05.1443 godine. Gradnja se izvodila po arhitektonsko-urbanističkom planu koji je napravio jedan od najvećih hrvatskih graditelja Juraj Dalmatinac. No i prije tog zadnjeg preseljenja još u 10. stoljeću, grad Pag je u potpunosti urbaniziran; posjeduje gradske zidine, kule, fortice, trgove, crkve, samostane, pučke naseobine i palače. Stanovnici grada bavili su trgovinom, ribolovom, stočarstvom, bili su mornari i proizvođači soli. Godine 1192. izgrađena je Crkva Sv. Marije koja i danas dominira područjem Starog grada.
Jedan od najznačajnijih događaja koje grad pamti je Povelja Slobodnog Kraljevskog grada koju je Bela IV podario gradu 30.03.1244.godine nakon što se vratio na prijestolje, u znak zahvale što su mu Pažani pružili utočište i pomogli mu u obrani od neprijateljske konjice koja ga je napala. Nakon toga slijedio je brži gospodarski i kulturni razvoj. Jedna od značajnijih tragedija za grad dogodila se 23.03.1393. god kada je brojčano nadmoćnija vojska Zadra napala grad Pag sa svih strana, prodrla u njegovu unutrašnjost i nanijela mu mnogo štete, spalila mnoge građevine te pobila veliki broj stanovnika. Iste godine na Općem hrvatskom saboru u Ninu paški sudac Belota Dobrinić zalaže se za autonomiju grada; predvodi pobunu zbog čega je bio osuđen na smrt i smaknut. No njegov trud je urodio plodom te je grad Pag postao autonoman te se sve do prve polovine 15.st u Pagu se sudilo i odlučivalo na temelju „Zbornika običajnog prava“ koji je pored Vinodolskog zakonika druga takva zbirka isprava u povijesti Hrvatske. Svoj prvi Gradski statut grad Pag je dobio 1433 godine. U velikoj procesiji, noseći sa sobom čudotvorni Sv. Križ, Pažani su se, 18. rujna 1474. godine, preselili u novi grad. Procesiju je predvodio paški knez. Snažne i moćne zidine, ojačane s devet kula, okruživale su Pag i branile ga od svakog napada. To je stanovništvu osiguravalo mir, a gradu napredak. U to se vrijeme razvijaju gospodarske veze Paga s drugim područjima, a mnogi Pažani odlaze na poznata sveučilišta diljem Europe.
Usprkos preseljenju, Pažani nisu zaboravili Stari grad. Franjevci 1589. godine ondje grade svoj samostan. Ostaci tog samostana i danas su vidljivi.
Na blagdan Vele Gospe, Pažani odlaze u Stari grad kako bi se molili čudotvornom kipu Majke Božje od Staroga grada. U svečanoj procesiji, taj se čudotvorni kip nosi u grad Pag i postavlja u Zbornu crkvu Marijinog Uznesenja odakle se ponovno vraća u svoje svetište na blagdan Male Gospe, 7. rujna.
U 16. St započela je gradnja solanskih magazina, skladišta, a 1792 godine grad je dobio svoju prvu gimnaziju. Čipkarsku školu je osnovao Frane Budak koji je kao gradonačelnik obnovio i pojačao vodovod, uredio gradski okoliš te pokušao uvesti opskrbu električnom energijom u grad no to je ostalo neostvareno. Početkom 20 st. dolazi do prve veće emigracije stanovništva u SAD-e, Kanadu i Australiju, isto tako u to vrijeme dolazi i do razvoja nove privredne grane koja je do tada bila nepoznata u gradu- turizma te grad dobiva svoj prvi turistički prospekt. Turizam, kao nova gospodarska grana, daje zamah općem razvoju, pa se Pag urbano širi izvan okvira stare gradske jezgre. Nastaju novi dijelovi Paga: Vodice, Blato, Murvica, Varoš, Bašaca, Bošana i Sv.Jelena. Godine 1968. otvara se tada suvremeni hotel “Bellewue” sa 370 ležajeva, uređuju se plaže, auto-kampovi, prometnice. Pag postaje privlačno turističko odredište.
Znamenitosti
Kao povijesno- kulturno najzanimljivije mjesto otoka Paga,nakon burne i duge povijesti pune brojnih uspona i padova grad Pag je uspio sačuvat od propadanja mnoge znamenitosti.
U zadnje vrijeme sve više se radi na uređenju Starog grada te okoliša oko njega; sa željom da mu se povrati stari sjaj. U doba vladavine Bele IV. ovaj grad je imao status slobodnog kraljevskog grada; a ondje još stoji romanička crkva Marijina Uznesenja koja se u povijesti prvi put spominje 1192.godine. Uz nju se nalaze ostaci kasnije sagrađenog franjevačkog samostana u čijem središtu klaustra i danas stoji gusterna uz koju je povezana legenda o čudesnoj pojavi vode u vrijeme suše. U novi planski osmišljen i sagrađen renesansni grad stanovništvo se preselilo u 15. st. Prvotno je novi grad bio opasan visokim kamenim bedemina sa obrambenim kulama. Danas, kao živi spomenik porušenih bedema svjedoči Kula Skrivanat, te sjeverni dio gradske jezgre gdje se i danas može vidjeti ostatak gradskog bedema. Također, današnja zgrada gradske uprave je preuređena topovska kula, nekadašnja kula Kamerlengo. Na trgu gdje se presijecaju glavne ulice nalazi se Zborna Crkva Marijinog Uznesenja te Knežev dvor. Dok se Benediktinski samostan, s istoimenom crkvom u kojoj se nalazi vrijedna kapela Sv. Nikole, smjestio uz zapadni dio gradskih zidina, crkva Sv. Jurja zaštitnika grada uz sjeverna vrata a crkva Sv. Frane blizu istočnih vrata.
Pag je i grad mnogih palača na čijim portalima se i danas ,mogu prepoznat grbovi uglednih paških obitelji.
Izvor: www.pag.hr